Dva dnevnika jedne ludosti

Svakoga dana u isto doba u dnevnik zapišem: danas ćeš je pustiti, Ante – niste jedno za drugo. I tako već godinu dana. Tako već ljeto drugo. Uvečer me pijana pijanog kući svojoj vodi. Podlo se smješka i kazuje: ovo je posljednji put. Budim se, njezinim tijelom kao dekom zaogrnut. Pod punom ratnom spremom, svjetlo... Continue Reading →

Stvarnost sjene

Nikada je više nisam pronašao onakvu, istu. Nikada više nisam razmišljao o njoj, nikada više doživio vlastite ruke na njenoj koži i nikada je više pogledom nisam tražio jer mi nije stalo. Nikada više nisam zašao u to cigansko naselje, nikada iz prikrajka promatrao njen prozor, nikada klincima sladoled platio da joj pozvone i nikada mi se... Continue Reading →

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑